tanka crna linija

Antony Hopkins u ulozi Burta Munroa rece svoma mladom prijatelju Thomasu:

— Autor gray @ 23:03

Reci cu ti nesto, sinko:

Ako ne pratis svoje snove,

mozes onda slobodno biti i povrce. 

 

 

 Eh, kakva smo mi sarena piljarnica, ha? 


vrednosti

— Autor gray @ 21:45
tuzna istina danasnjeg doba- vrednosti koje ne mozes unovciti, nisu vrednosti.

željko reče...

— Autor gray @ 19:00

Pijan je bio kad je rekao:

"Znaš, ko se nije usro, taj i ne zna kako je biti usran." 


ljubavna pesma

— Autor gray @ 18:54

Uvek sam hteo da ti pevam pesme koje razumeš

ali nikako prave reči na dar da ti dam,

nikako da istresem iz sebe sav usrani šarm,

mora da sam bio naporan.

 

A želim cele noći,

da gledam te u oči,

da ti ljubim usne,

da milujem ti grudi,

da kažem :

Moja budi. Ako ne ukrašću te.

Znaš volim te.

 

Želim da se smejem,

da ubijem reči,

smehom da ti kažem,

 da ti bude jasno i samo od sebe

da ja volim te. 


...

— Autor gray @ 18:49

Ludi, ljudi teku.

Ludi, ljudi jure.

Ludi, ljudi grabe ka cilju,

gazeći druge ljude 


snijeg

— Autor gray @ 18:45

Snijeg.Snijeg.

Hladan i bijel

Pod nogama škripi.

Snijeg.

 

Snijeg, snijeg,

već prođe vijek,

od kad te ne volim,

opet je snijeg.

 

Moje su cipele

trule od puta.

Moje je bježanje

privatna stvar.

A tvoje oči,

dva dugmeta žuta,

na svako lice

našivam ja.

snijeg. Snijeg.

Hladan i bijel.

Pod nogama škripi ,

snijeg 

 


sloboda

— Autor gray @ 18:41

U jalovom seksu,

potpune ljubavi

maštam nas sve.

biti slobodan,

zašto da ne. 


jesen

— Autor gray @ 14:33

Gledam kako pada.

Pada tiho, lako,

među braću svoju,

odavna što leže.

Smežuran i žut,

od stoletnog iskustva,

list.

 

Njegovo je prošlo,

ja sam jošte zelen.

S njim će tiho zamret

neka davna pesma,

nekog drugog vetra,

što donosi šapat

o njemu

do mene.

 

Jednom kada i ja

budem lako prhno,

kada i ja budem

da ne budem više,

dal će tad i zamnom,

neki mlad, zelen i neuk

pitat

Šta je bio,

i čemu

svi njegovi dani, 

svi vetri i kiše,

i stoletna znanja.

Dal poslednji let k ništavilu samom,

dole ispod granja

od početka samog

surov beše cilj 


...

— Autor gray @ 12:00

Baš tu,

između Kobe i kokakole

grudva je zemlje gde rođen sam ja,

Vikat parole: živeo! dole!

Kletva prastara.

 

Da nema gneva, do seljačkog gneva,

naivno mišljah, kad bejah mlad.

Sanjat o boljem, i mret za bolje,

oh žrtvo zaludna.

 

Jalovo lišće

svih mojih reči,

o pusti ognju mojega dela,

Sad hrabri slomljena krila kleči.

Cari se,cari spahija.

Znalce u lance. 


klaun

— Autor gray @ 22:04

KLAUN

Naviknut si , kao mali,

da stalno budeš u centru pažnje.

 

Tebi treba publika,

uopšte ne znaš da budeš sam.

Boriš se za nasmejan majčin lik,

osmeh moraš da izboriš.

 

Zbog toga, valjda,želiš da me ubediš

da možeš sve da ih povališ,

Jer ti si neodoljiv kad si u centru pažnje.

 

Barem znam čemu služim ja.

Ok. Biću ti zadivljena publika,

reći ću da si najbolji,

najdivniji, najinteresantniji, najpametniji

 

klaun na svetu. 


anoher poem about people

— Autor gray @ 21:02

Visoki, vitki, debeli, mali

Crveni, žuti, ćoravi, grubi

Ljuti, smešni, lepi i stari

S ukusom. Bez ukusa

Ljudi

 

Bučni, osorni, veseli, spori

Tihi i žurni, ljubazni

Tužni

Šareni, hakljavi. Umni i glupi,

Dragi i mrski

Voljeni ljudi

 

Mirisni, mladi, zbunjeni,

Ludi

Sami. U društvu ruku pod ruku,

Prljavi. Slinavi. Gubavi,

Pjani.

Pederi.Kurve.Ubice.

Ljudi.

 

Trudni i sterilni,

Neznani. Znani,

Ginu u ratu od drugih ljudi,

koje čak nisu ni znali.

Jadni, hrabri, naivni.

Ljudi 


tanka crna linija

— Autor gray @ 20:02

vaspitava se samo vlastitim primerom. sve ostalo je dresura.

 

 ako je sa djavolom moguce sklopiti ugovor o prodaji duse, ne kazuje li nam to nesto o njegovoj karakternosti? za postovanje date reci cvrst karakter je neophodan. ta nije valjda on kriv za nasu pohlepu? 

 

 

ginter gras rece da je najveca greska muskarca to sto je napravio masinu za pranje vesa.

tada je pocela zenska emancipacija. vidi nas sada. 

 

najbolji nacin da se pobedi strah:

 ne dopusti da tvoj strah juri tebe. ti juri svoj strah.

uzmi iglicu, i busi te proklete balone koji ti zaklanjaju vidik. horizont je tako lep!

 

 i jos nesto o strahu. ne dopusti da tvoj strah bude jaci od tvoje radoznalosti! 

 

 

i sta vam je televizor danas rekao? kakav surogat ,, vase,, misli vam je danas ubacen u glavu?

 

 

                                     RADIOAKTIVNOST

                          ( ili o gospodaru muva, jos jednom)

 

                            Velika cetvrtasta

                            muva mi je

                            polozila u oko 

                             larve

                            mrtve dece

                           i reklama za kokakolu

 

                           Larve su mi pojele mozak

                           pa sad mrtvu

                           decu gledam

                           pijuci hladnu

                           kokakolu 

 

 

 

Iz materice se jednostavno mora! Zakljucati se u sobu nije resenje. Svaki je izlaz novi ulaz!

 

Staviti svoje samopostovanje u tudje ruke! To se ne moze zvati LJubav! 

 

U kosmosu hladnoca je prirodno stanje.Kao i glupost u svetu ljudi. Grejati se na suncu, to je zaista retka privilegija.

 

 

 

Pismo Ilije Bosilja, koje je poslao svom lekaru i prijatelju dr Vasi Dražiću. :

"Dragi moj doktore pitaš me za moj život kako sam živijo svašta je bilo. Rođen sam kavo deveto dete u majke. Moja mati Ruža mnogo kasnije mije pripovedala dase nije nimalo radovala mome rođenju a na kraju krajeva takoje valda sudbina tela čitav je svoj vek provela samnom umrvši u dubokoj starosti osamdeset i petoj godini. Moj život je velika borba od rođenja pa do danas i svemise čini dasu imali pravo stari ljudi kojisu govorili da uvek traje borba između dobra i zla samose nikad nezna štaje dobro a šta nije jer štogod sam nekad volevo sada mrzim a što sam mrzijo volem e pa snađise pope. U svome životu sam čuvo nekoje reči a zapamtijo sam reč daje čovek marama sa dva lica. Eto ti si čovek učen paćeš valda razumeti zašto su na mojim slikama ljudi sa dva lica. Nisu ni životinje bez dvoličnosti jer je i njih stvorijo isti Gospod kavo i čoveka po obličju svojemu. Jesili ikada videvo u šumi zvere krvoločno u brlogu kada brani mladunčad i ubija sve živo oko sebe. Često sam u životu pitavo dalije zaista Božija volja ono što se bez potrebe dešava pa ljudi kažu eto Božija volja. Danas je doduše moda govoriti da nema Boga međutim kadabi bili sasvim sigurni u to bili bi ljudi još gori. Pitavo sam se još se i danas pitam koje moju pokojnu tetku Dafinu naučijo rečima da netreba pokupiti sve već ostaviti nešto za crva i mrava. Teško je poznati život a slikati je lako treba samo započeti posle ide samo slažese jedno na drugo i kada svršiš sliku vidiš da je na njoj šareno sve kavo u životu i da svaka istina ima dva lica. Možda je to najvažnije jer kopati orati kositi sijati i onako moraš svaki dan. Eto takav ti je moj život a znam da ni tvoj nije mnogo drugačiji. Onog Đurđa poslavo sam za tebe.

Pozdravlja te u 1962 godini Ilija.“
 

 

 


Powered by blog.rs